Ostavljen ranjen da lezim u blatu
vidim strah osecam prazninu u svakom minutu u svakom satu
Kisa pada i pere tebe sa mene
pere dodire, pere reci ,pere uspomene
Cekam sunce i car njegovih zraka
da otvori ranjeno srce moje i resi ga ovog prokletog mraka
zelim da krila mi zarastu pomocu tisine
zelim da otvorim oci i skocim u visine.
Okupan jutarnjim suncem,sa ocima izmucenim od noci
deciji smeh cuje se u daljini
Koliko ce boleti?!?Kada ce proci!?!
Budi se u meni jaki covece,svanuo je dan
vreme je da ustajes
Otisla je moja ljubav,ostao sam sam
prestao je san.
Osecam kroz vetar kako stize jesenji dah
zabodi zube u srce moje isisaj taj otrov sto dugo me muci
isisaj ispljuni moj strah
Tako sam umoran od ovog krsta sto na ledjima nosim sam
reci ces kriv sam mozda i jesam ali ja to zaista ne znam
I sta znaci biti srecan, kad je sreca prolazna stvar
i dok se drugi raduju zutilu mom
u meni tinja tuge zar
Obruc oko grudi i glave me steze
ruke ka nebu nekontrolisano lete
misli u glavi sve tise zbore
zelim osmeh kao kad sam bio dete
i ova noc u nizu jos jedna
i sat sto kuca slova na papiru
i dusa u kutiji jadna i bedna
skapala samocom,ljubavi zedna
Znam otvoricu oci kad prestane samoca
znam otvoricu oci kad svane dan
tek tada mozda bicu svestan
da je ovo samo ruzan san
Sanjam mene i tebe,obale zelene
ljude srecne pune ljubavi nasmejane i zagrljene
Sanjam zuto cvece koje livadama cveta
sanjam da su sloboda i ljubav carstvo ovog prljavog sveta.
Sanjam da novac nema vrednosti,sanjam da je ljubav simbol pravednosti
Sanjam tvoje ruke u mojoj kosi,al dolazi dan i vreme polako san sa sobom nosi
Drzace ga odvojenog od mene,jer stvarnost je drugacija
ja starim sam i moje telo vene.
Potrazi me u pecini srca moga,gde sa nadom i ocajem ja stojim razapet
usnuo od tuge ,od bola oduzet.
gledam tamnu vodu jezera pesak na dnu mislim da znam gde ... dan trazim, molim, napadam gledam kroz zid domove ljudi zivim u gradu ulice zovu, ulice gore plamenom s druge strane koliko dugo ne vidim izlaz ne vidim kraj koliko dugo, ne znam ni sam nisam mislio na to nisam mislio na to nisam mislio, mislio nisam mislio na to gledam iz mraka crnog kasmira oduzet sam nenapukli lak na hladnim noktima odlazim sam, ostaju za mnom kosa i glas
stit koji nosim, svetlo neona reci i slike u noci koliko dugo ne vidim izlaz ne vidim kraj koliko dugo, ne znam ni sam nisam mislio na to nisam mislio na to nisam mislio, mislio nisam mislio na to i samo idem dalje niz ulice nemam vremena da bih mislio na to nisam mislio na to nisam mislio na to nisam mislio, mislio nisam mislio na to
Prosto je,za svakim uzivanjem dolazi naplata.Trenutno se osecam lose znam da ce proci samo treba da sacekam i budem strpljiv.Krajnosti su bile moj izbor pre suocenja sa istinom.Trudim se da zivim novi zivot ali stari nailazi s vremena na vreme i proverava da li sam jos jak i borim se.U slucaju da sam popustio vratice se i povesti jos sedam gorih zivota sa sobom.Plasim se da ne pokleknem.Ogromna kolicina depresije me sabije u cosak i neda mi vazduha.U tom stanju cekam da popusti dizem se i idem dalje.Moram traziti Boga ali u medjuvremenu se dogodilo dosta zivotnih ovozemaljskih slasti i cekam dug na naplatu.Ko ziv ko mrtav,pa sta bude.Tako se osecam ponekada kao izgubl;jeno dete u ovom cirkusu od zivota koji na svakoj tezgi nudi neka zadovoljstva,naizgled te ocaraju i ne setis se da ce proci i prihvatis ih.Osecam se prevareno.Po ko zna koji put.